Embed

Domaci film vizualna je projekcija u pokretu, najčešće ozvučena. Razlika između filma i snimke je u tome što film gradi neko očekivanje koje zatim ispuni (npr. rijeka koja teče je snimka, a rijeka koja teče i zatim se ukaže brod je film). Filmska slika je ono što se pretežno razabire na temelju projekcije filmske snimke. Kao i drugi oblici umjetnosti, film je namijenjen publici. Filmovi se gledaju u posebnom prostoru za projekciju (kino), ili bilo gdje drugdje (video). Film se često spominje kao sedma umjetnost, kao što je strip nazvan devetom umjetnošću.
Rokerica i kamiondžija bez dozvole kreću na neobično putovanje prijeratnom Jugoslavijom.
„Sivi kamion crvene boje“ (2004.) zabavna je i vrlo dobro režirana srpska komedija, duhovitih dijaloga i izvrsnog tempa. Uz dobro pogođene tipove probisvijeta i kriminalaca, film uspijeva spontano prenijeti poruku ljubavi i prijateljstva, pa makar vrlo neobičnoga.
Nakon što slučajno zatrudni i razočara se u svojoj beogradskoj okolini, mlada rokerica Suzana (A. Balmazović) odluči otputovati u Dubrovnik, ne bi li tamo možda pronašla sreću. Na autocesti, stopirajući, naleti na Ratka (S. Todorović), nekvalificiranog vozača kamiona, daltonista, koji prevozi teret iz Srbije u Bosnu. Usprkos početnoj odbojnosti i gađenju, Suzana i Ratko polako se počnu zbližavati. Njihov put bit će sve neobičniji i neugodniji; oni će svako malo nailaziti na ne baš prijateljski nastrojene ljude, a polako će postajati svjesni da se sprema rat…
Komediju potpisuje srpski redatelj Srđan Koljević (poznat kao scenarist brojnih novijih filmova poput Nataša, Klopka i Nebeska udica), namijenivši glavne uloge Srđanu Todoroviću (sinu slavnoga Bore Todorovića), Aleksandri Balmazović (slovenskoj glumici, Rezervni deli) i drugim poznatim srpskim glumcima: D. Bjelogrliću, B. Dikliću i B. Milivojeviću.
Glumci: Srđan Todorović, Aleksandra Balmazović, Dragan Bjelogrlić, Bogdan Diklić, Boris Milivojević, Milutin Karadžić, Toma Kuruzović

Kategorija:

Domaći